FABRIKA SAVREMENOG CIRKUSA

Jedan od načina da se osnaži cirkuska umetnost na našim prostorima jeste praktična i kontinuirana edukacija dece i mladih. Nove generacije mogu biti ljubitelji  ove umetnosti i zauzeti mesto u publici, međutim pružiti im mogućnost da se nađu sa druge strane – na pozorišnoj ili cirkuskoj sceni – deo je naše misije, i zato smo posvećeni edukativnim programima kroz koje polako ostvarujemo ovaj cilj! Važan aspekt ove misije jeste i promena u ovdašnjem shvatanju savremenog cirkusa, koji je prevazišao tradicionalni format porodičnog zanata  i nomadskog života, i prerastao u savremenu umetnost koja u mnogim zemljama postaje vid formalnog obrazovanja, čak i akademskog, pa samim tim i profesija.

Rad sa mladima uzrasta 15 do 25 godina odvija se kroz program Fabrike savremenog cirkusa, tokom kojeg se polaznici upoznaju sa nekoliko cirkuskih disciplina iz različitih oblasti (vazdušne akrobacije, manipulacija objektima, balans, partnerska akrobatika). U prvoj etapi programa prolazimo kroz sve discipline kroz blokove intenzivnih časova, nakon čega se polaznici usmeravaju na rekvizite ili discipline prema kojima pokazuju najviše afiniteta. U toj etapi programa, oni naučene veštine primenjuju kroz kratke tačke koje u krajnjem ishodu zajedno čine završni performans. Osim osmišljavanja sopstvenih pojedinačnih tačaka, polaznici prolaze i kroz edukaciju o osnovnim elementima scenskog nastupa što je neophodno kako bi mogli zajedno da osmisle zajednički performans, a uz mentorstvo cirkuskih, dramskih i plesnih pedagoga.

Projekat Fabrika savremenog cirkusa sprovodi se kontinuirano od 2016. godine a podržan je od strane Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije i Sekretarijata za kulturu grada Beograda.

Generacija 2021/2022  

Fotografi: Slavica Dolašević, Tanja Drobnjak, Miloš Janjić

Cirkuske discipline koje se izučavaju i njihov značaj 

Uspostavljanje ravnoteže na predmetima 

Dobra ravnoteža i balans su osnove mnogih cirkuskih i izvođačkih tehnika. Različite vežbe utiču na uspostavljanje balansa na nekim od predmeta ali su značajne i za slobodnije kretanje po  sceni i scenskim rekvizitima. Rekviziti za koje je neophodan dobar balans i koji služe za njegovo postizanje su žica, vožnja monocikla, hodanje na štulama, balansiranje na rola-boli…

Žica podrazumeva rad na položaju tela, učenje niza različitih koraka, uspostavljanje ravnoteže na jednoj nozi, poluokret, prelazak preko čitave dužine žice, hod unazad…

Monocikl zahteva uspostavljanje ravnoteže u pokretu i stabilnost u telu dok se pedale okreću.

Štule otkrivaju novi osećaj pri hodanju koji osim razvoja balansa, sigurnosti u sebe i svoje telo, oslobađa i od straha od visine. 

Akrobatika i akrobalans

Partnerska akrobatika pomažu otkrivanju  tela u pokretu kroz kotrljanje, skakanje, padanje, okretanje… Dok partnerska akrobatika podstiče prihvatanje kontakta i relacija koje nas povezuju sa drugima. Kroz timski rad jačamo  svest o odgovornosti prema drugom. 

Vazdušne akrobacije – obruč, svila, trapez

Pristup vazdušnim rekvizitima omogućava prihvatanje novih senzacija koje iz njih proističu. U početku, polaznici uče osnovne figure i otkrivaju  položaje  koji se mogu izvesti na određenoj spravi poput uplitanja nogama, potkolenicama, zaključavanje u sigurnim pozicijama, okretanja… Samostalno istraživanje će postepeno omogućiti prilagođavanje sopstvenom izrazu, personalizovanju figura, pronalaženju novih i stvaranju niza figura. Ova tehnika omogućava osvešćivanje sopstvenih granica i na taj način kontrolu straha od visine.

Žongliranje

Predlažemo igre sa različitim predmetima kao što su loptice, marame, čunjevi, obruči… Neophodan je individualni rad kako bi se prihvatile osnovne tehnike, što zahteva koncentraciju i istrajnost. Uvođenjem različitih igara kroz koje svako prolazi, dolazimo i do otkrivanja „pasinga“ (žongliranje odnosno dodavanje između više osoba). Žongliranje razvija koordinaciju i reflekse (bolju percepciju, smanjenje asimetričnosti, pokrete u stranu, preciznost pokreta…). Osim čiste tehnike, pruža beskonačan teren za poigravanja, razvijajući kako maštu tako i osobenost pojedinca.

Scenske igre i klovnovska tehnika

Scenske igre jačaju svest o grupi, scensku prisutnost i utiču na poštovanje onoga ko je na sceni. Uz kombinaciju sa klovnovskom tehnikom predstavljaju moćan alat za izgradnju lika i pravljenje jasne razlike između „ja sam“ i „ja sam neko drugi“. Ove tehnike podrazumevaju rad sa emocijama i ponovno upoznavanje sebe. Suštinski elemenat ove tehnike  je zadovoljstvo u prikazivanju emocija u direktnoj komunikaciji sa publikom. Tokom radionice, istraživaće se autentičnost, gledanje, slušanje, ritam, improvizacija, igra i predmeti sukoba.

Instruktori edukativnog programa

Milan Manić (0d 2016) – profesor fizičkog vaspitanja, cirkuski umetnik i pedagog. Cirkusku pedagošku praksu stekao je dugogodišnjim radom kroz niz radionica, masterklasova i studijskih putovanja i poseta cirkuskim školama u Evropi.

Vladana Manić (od 2016) – Trećinu svog života, vremena i ljubavi posvetila je cirkuskim veštinama i prenošenju znanja koje je organizovala za decu i odrasle. Cirkusku pedagošku praksu stiče dugogodišnjim radom kao i kroz niz radionica sa voditeljem i osnivačem cirkuske škole Turbul, Pjerom Šartieom (Pierre Chartier) iz Nima (Francuska).

Danka Sekulović (od 2016) – diplomirana dramaturškinja koja je iz pozorišnog bekstejdža prešla na cirkusku scenu. Organizuje, pohađa i vodi brojne radionice savremenog cirkusa za decu i odrasle, u Srbiji i u inostranstvu. 

Milica Babić (od 2021) – diplomirani grafičar sa iskustvom od 15 godina u radu sa decom i mladima, stečenim kroz mnogobrojne projekte, radionice i edukativne programe u oblasti vizuelnih umetnosti, 

pozorišta, filma i cirkuskih disciplina. 

Petra Đurašković (2023) apsolvent Fakulteta za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju i nekadašnji polaznik Fabrike savremenog cirkusa, spojila je svoja iskustva upravo u cirkuskoj pedagogiji. Primljena je u cirkusku školu Turbul (Francuka) na jednogodišnji kurs cirkuske pedagogije BIAC, čiji program počinje u septembru 2023.

Lenka Bajčetić (od 2022) – pripadnik prve generacije (2016) edukativnog programa za mlade Fabrika savremenog cirkusa, stečena znanja je nastavila da neguje kroz brojne radionice, edukativne programe i masterklasove u zemlji i inostranstvu. Svoju ljubav prema cirkusu je osim kroz rad na sebi i nastupe poželela da podeli i sa decom i mladima kroz pedagoški rad i deljenje višegodišnjeg iskustva.

Sanja Radulović (2016-2021)- cirkuska umetnica i studentkinja antropologije. Cirkusku pedagošku praksu stiče dugogodišnjim radom u Cirkusferi, kao i kroz radionice sa osnivačem cirkuske škole Turbul, Pjerom Šartieom (Pierre Chartier) iz Nima (Francuska).

Hristina Šormaz (2016-2020) – scenograf  i cirkuski umetnik koji se  tokom svog rada trudi  da istražuje odnose između tela i prostora i tela i scenografije. Svoje znanje je sticala na mnogobrojnim seminarima, radionicama i festivalima u zemlji i inostranstvu. Od 2018. godine ima položenu obuku za cirkuskog pedagoga u cirkuskoj školi Baltazar (Francuska).

Sofija Uzur (2019-2020) – cirkuska umetnica i pedagoškinja. Svoje znanje u cirkuskoj pedagogiji je sticala tokom višemesečnog boravka i pohađanja kursa cirkuske pedagogije BIAC u cirkuskoj školi Turbul (Francuska).